před 24 d
Sezona u Kotoru je napokon popustila. Kruzeri još dolaze, ali sad dva-tri puta sedmično umjesto svaki dan, i magistrala se opet može voziti a da ne računaš vrijeme u minutama po krivini. Prošle subote sam to iskoristio na drugu stranu. Nijesam išao niz more nego gore, na sjever, na Durmitor, dok Sedlo još nije zatvoreno.
Krenuo sam u šest. Preko Grahova do Nikšića put je prazan i širok, a onda počinje dio zbog kojeg sam i pošao, uz Pivsko jezero do Plužina. Voda je tamnozelena, stijene idu pravo u nju, a tunela je toliko da prestaneš da ih brojiš. Neki su samo rupa probijena kroz kamen, bez ijednog svjetla, sa kapima koje padaju sa svoda. Uđeš iz sunca i par sekundi ne vidiš ništa osim tačke na drugom kraju. DR-ka ima slabo svjetlo, pa sam kroz duže tunele išao u drugoj, polako, i pazio na vlagu na podu.
Od Plužina se penje prema Trsi i tu se vrijeme promijeni. U Kotoru je ujutru bilo devetnaest stepeni, na Trsi u devet sati četiri. Trava u hladu bijela od slane, a ja u ljetnim rukavicama. Zimske sam ponio u koferu, onako za svaki slučaj, i to je bila jedina pametna odluka tog dana. Stao sam kod prve krivine đe ima mjesta, promijenio rukavice, obukao flis ispod jakne, i prstima je trebalo deset minuta da se vrate.
Sedlo je bilo potpuno prazno. Prošao sam možda tri auta i jedno stado koje su čobani već gonili dolje sa katuna, jer krajem septembra gore više nema šta da se čeka. Planina je još zelena, ali ariši oko Žabljaka su počeli da žute po krajevima, onako kako to biva dvije-tri sedmice prije pravog kolora. Karburator na toj visini radi malo bogato i motor je na praznom hodu tražio malo čoka, drugo ništa.
U Žabljaku kafa kod Crnog jezera, sunce već toplo na leđima, a ljudi ispred kuća slažu drva. To mi je bila najjasnija slika dana: ovdje se sprema zima, a ja ću za četiri sata biti u majici.
Nazad preko Šavnika i Nikšića, pa niz Grahovo prema zalivu. Kad sam se spustio u Risan, bilo je dvadeset pet stepeni i ljudi su se još kupali. Isti dan, isti motor, jutro u januaru i veče u julu.
Hoću još jednom gore prije nego padne snijeg i zatvore Sedlo, obično to bude negđe u novembru. Ovaj put sa zimskim rukavicama na rukama od starta, ne u koferu.