Serpentine prije autobusa
Avgust u Kotoru je lijep za one koji doฤu na sedam dana. Za nas koji ovdje ลพivimo to je mjesec kad se do grada ne moลพe, kad kruzer istrese tri hiljade ljudi u devet ujutru i kad ti je magistrala od Risna do Kotora jedna duga kolona koja se ne miฤe. Zato sam u subotu ustao u pet i po, popio kafu na nogama i izaลกao dok je zaliv joลก bio siv.Serpentine iznad Kotora, onih dvadeset pet krivina ลกto se penju prema Njeguลกima, u pola ลกest ujutru pripadaju samo tebi. Nema autobusa, nema iznajmljenih buggyja, nema nikoga ko stane nasred krivine da se slika. DR-ka na tome radi u drugoj i treฤoj i ne traลพi niลกta viลกe od toga. Kad izaฤeลก na onaj vidikovac ฤe se cijela Boka otvori ispod tebe, more je joลก bez ijednog broda i vidiลก samo tanke pruge svjetla po vodi.Stao sam gore, ugasio motor i sjeo na ograd...
