vor 7 T.
U Boki se jesen ne najavljuje, nego udari. U petak je od ponoći do podne lilo onako kako lije samo ovdje, ispod Orjena, đe padne više kiše nego bilo đe drugo u Evropi. Iz šahtova je voda izlazila na ulicu, a niz stijene iznad Starog grada tekli su potoci kojih inače nema.
U subotu ujutru je stalo. Nebo još teško, ali suvo, i znao sam šta to znači. Kad Orjen ovako dobije vodu, Sopot kod Risna proradi. To je izvor koji veći dio godine izgleda kao obična rupa u stijeni, a poslije ovakve kiše iz nje izleti vodopad i dvadesetak metara pada pravo u zaliv. Viđao sam ga i ranije, ali uvijek iz auta, u prolazu. Ovaj put sam htio da stanem.
Krenuo sam oko devet. Put uz zaliv bio je mokar i prljav, pun lišća, granja i sitnog kamena koji je kiša skinula sa padina. DR-ka na tome ne traži ništa posebno, samo da ne kočiš naglo i da gledaš ispred točka, ne u more. A more je i tako bilo za gledanje: uz obalu smeđe od vode koja se slila s planine, a malo dalje opet plavo, kao da je neko povukao crtu.
Prvi put sam stao u Ljuti. U julu sam tu svraćao da se rashladim pored izvora, a sad je to bila prava rijeka koja tutnji ispod mosta i gura se u more. Ljeti se tu čuju cvrčci. U subotu nijesam čuo ni sam sebe.
Sopot sam čuo prije nego što sam ga vidio. Bijela traka vode izlazi iz pećine visoko u stijeni i pada, a oko nje se diže vodena prašina koju vjetar nosi prema putu. Stao sam na proširenju, ugasio motor i stajao tu dobrih dvadeset minuta. Bilo nas je još nekoliko, dva auta sa domaćim tablicama i jedan stariji čovjek iz Risna koji je rekao da ga ove godine nije vidio ovako jakog. To kažu svake godine, ali nijesam se raspravljao.
Kući sam stigao prije dva, taman kad je opet počelo da kaplje. U nedjelju je grmjelo od zore do ručka i DR-ka nije izašla iz garaže. Iskoristio sam to da joj očistim lanac od onog blata sa puta i podmažem ga, i da najzad pogledam zašto lijevi migavac radi kad mu se ćefne. Kontakt, naravno. Malo šmirgle i radi.
Danas je suvo, zaliv je opet miran, a Sopot će do kraja sedmice vjerovatno opet biti samo rupa u stijeni. Do sljedećeg pljuska. A u Boki taj nikad nije daleko.